уторак, 15. април 2014.

Film


Angie i crveni džemper
U tunelu usred mraka i taj repertoar. Tiše pevajte, probudićete vozača - Ahhaahahahaha!
Stignemo mi na taj Zlatibor (Zlatibore, naše more!), a ono kiša, a ono ladno, a ono jes maj al još krpe snega na sve strane... 
Smrzli se ko grlice i sad se tu nešto šunjamo oko tih bungalova, sve kao gledamo kad će veče da neko zaspi pa da ga mažemo kaladontom ili kremom za cipele. Da radimo nešto korisno i zabavno, jebiga.
Cimne me Mikica (svi smo bili u nju zatreskani, bar nedelju dana, i uglavnom grupno) u stranu. I tu ti dobijem prvi vajldkard u životu: Usedamžurkakodnasusobi! Psssst!
Vau!
VAU!
VAU! 

Vipos ISTORIJAT SKOLE


Istorijat


Današnja Visoka poslovna škola strukovnih studija osnovana je 1979. godine, na inicijativu Izvršnog saveta Skupštine Opštine Valjevo kao Viša ekonomsko-pravna škola sa sedištem u Valjevu u ulici Vuka Karadžića 3a, gde se i danas nalazi.

Škola je, na početku svog rada, imala ekonomski i pravni odsek. Prvi direktor škole bio je Zoran Jevtić, profesor matematike. Prostor i nastavnici bili su delom zajednički sa postojećom Višom školom za obrazovanje radnika, a stručna služba je u potpunosti bila zajednička. Već 1980. godine ove dve škole objedinjene su u Višu školu usmerenog obrazovanja ''Prota Mateja Nenadović''1981. godine Viša škola dobila je i svog prvog diplomca, Miroslava Rakića, koji je diplomirao na ekonomskom odseku.

1984. godine donet je Program racionalizacije mreže i kapaciteta višeg i visokog školstva kojim su izvršene strukturalne promene u sistemu visokog obrazovanja i sužavanje mreže visokoškolskih organizacija. Prestaju sa radom svi odseci nekadašnje Više škole za obrazovanje radnika, kao i Pravni odsek  Više škole usmerenog obrazovanja ''Prota Mateja Nenadović''. U školi ostaje samo Ekonomski odsek i 1987. godine škola se, na osnovu Zakona o usmerenom obrazovanju i vaspitanju preobražava u Višu ekonomsku školu ''Prota Mateja Nenadović''. Njen prvi direktor je mr Olivera Nikolić, koja na tom položaju ostaje sve do marta 2005. godine.

Odlukom Vlade Republike Srbije o prostornom rasporedu i strukturi viših škola iz 1993. godine Viša ekonomska škola ''Prota Mateja Nenadović'' menja osnivača i od opštinske postaje državna škola.

Pod okriljem Više ekonomske škole ''Prota Mateja Nenadović'' 1994. godine osnovan jeIstraživačko-razvojni centar, čiji je osnovni cilj pružanje usluga i saradnja sa preduzećima i ustanovama.

Od školske 2001/2002. godine započete su intenzivne pripreme za transformaciju Škole u savremenu obrazovnu ustanovu. Ovaj proces podstaknut je potrebom za uključivanjem u bolonjski proces i jedinstveni evropski prostor visokog obrazovanja. Težeći da izgradi optimalan model strukovnih studija i koncipira studijske programe kompatibilne evropskim, Škola je u2001. započela intenzivnu saradnju sa većim brojem evropskih visokoškolskih ustanova koje imaju iskustva sa strukovnim studijama i akreditacijom.

Rezultat intenzivnog rada na transformaciji Škole bio je uvođenje trogodišnjih studijskih programa: Elektronsko poslovanje i Menadžment preduzeća od školske 2002/2003. godine. Već naredne školske godine aktiviraju se i studijski programi Bankarstvo i osiguranje i Računovodstvo i revizija.

U školskoj 2006/2007. godini Viša ekonomska škola ''Prota Mateja Nenadović'' je u skladu sa novim Zakonom o visokom obrazovanju sprovela sve neophodne aktivnosti i poslove vezane za pripremu dokumentacije propisane za akreditaciju.

Beograd na vodi


Beograd na vodi a izgleda po maketi koja kola medijima da će mu deo biti i u vodi.
O ovom zamašnom projektu sam pisao sa namerom da podržim inicijativu koja bi, ako počne da živi u realnom Beogradu, bila ostvarenje višedeceniskog sna Beograđana o stvarnom izlasku Beograda na Savu u prostoru Savskog amfiteatra. Bilo je u tim tekstovima i nekih opaski i dobronamernih zvocanja, šta da se radi, inžinjerska posla, a posebno je naglašeno da ovako kapitalan projekat ne može bez javnosti i anketnog javnog konkursa za urbanističko rešenje najdragocenijeg beogradskog prostora, niti je moguće zanemariti sve dosadanje projekte urađene za prostor Savskog amfiteatra koji jesu kulturna zaostavština nastajala kroz rad više generacija kojima je davana prilika da kažu šta misle o svemu tome i kako vide buduće središte Beograda. Posle je objašnjeno sa visokog mesta da su primedbe i razna drugačija mišljenja i zvocanja oko prezentiranog projekta u medijima moguća ukoliko onaj koji zvoca može da pokaže tri mijljarde nekih para i time se kvalifikuje za diskusiju.
Razumeo sam poruku i nemoćan da obezbedim uslove za ulaz u salu gde bih možda iskazao neko svoje mišljenje ili nešto pitao, stavio sam u arhivu a za neke bolje dane svoje moguće zvocalice, ostao sam samo na podršci i postao navijač projekta prateći prilježno iskaze dužnosnika o najboljem poslu za Beograd od kada postoji i koji će grad pretvoriti u srpski Paradis.
Ipak, imam jedno pitanje koje ne mogu izbeći ma koliko se trudio da uvažim dati uslov o kvalifikaciji za postavljanje istog, mislim pitanja koje ne mogu utihnutu. Elem, po slikici u 3D modelu primećujem da je predviđena izgradnja veoma visokog objekta u samom toku reke Save, ušao je nekoliko desetina metara u međunarodni plovni put i suzio širinu reke. Kreativni napor arhitekte koji se odlučio na ovakav potez se može uzeti kao pokušaj da daruje Beogradu jednu sasvim posebnu i do sada neviđenu urbanu atrakciju. Naravno bilo bi to pregrađivanje Save moguće (istina, više bih voleo da je nemoguće) ali pod uslovom da stručnjaci za plovne puteve, reke, vode, ekologiju, hidrogeologiju, mehaniku tokova kažu da li ovakva egzibicija može da opstane i da neće proizvesti neke, možda i loše ili ne daj Bože, nepopravive posledice na tok reke Save i obale Beograda.
Dakle, pitanje je da li će pre usvajanja prezentiranog projekta biti učinjena studija ili neki dokument od stručnog, nezavisnog tima koji bi javnost obavestio o mogućim posledicama sužavanja toka reke Save. O dobrim i lošim posledicama a dobro bi bilo da kao ozbiljni ljudi to znaju i inicijatori projekta Beograd na vodi, posebno mislim na dužnosnike koji se u ovom slučaju angažuju bez rezerve i što treba svakako ceniti.
A ima i još nešto, možda zvuči zajedljivo ili već tako nekako; daš nekome 90 hektara da se razigra i zida šta hoće a izgleda da nije dovoljno već uze i deo korita reke koja tu protiče odvajkada.